Vile su bića, oblikom slična ljudima, snagom i stasom, premda su katkada bili viši rastom. Imali su svoje običaje oblačenjai življenja, ali potpuno drugačije od onih kod ljudi. Njih se spominje kao ljudsku braću kojima je noć pripadala kao što je ljudima pripadao dan.

Premda su bili čvrsti i snažni kao ljudi, čini se da su živjeli neograničeno i baratali mnogim nadljudskim sposobnostima. Jedno od kojih je bilo da se mogu “sakriti” i nestati prema svojoj želji, ali isto tako i “pokazati se” onome kome bi odabrali.

​

Također oni su poznavali jezike i mudrosti prirode i drugih nadnaravnih stvorenja kojih su se ljudi bojali jer ih nisu mogli vidjeti ili s njima komunicirati.

Često ih se spominje u pričama,  većinom su to bile djevojke, premda ne uvijek. Ponekada bi odabrale među ljudskom djecom nekog za njih posebnog za koga su skrbile i učile ga svojim mudrostima. Njega bi kasnije birale kao sebi ravnoga, kao svoga kneza. Ljudi su vjerovali da na taj način obnavljaju svoju krv, a njihova bi djeca bila ponovo vilinskoga roda i živjela s Vilinskim narodom.

Drugo što danas zovemo vilama su i mala vilinska stvorenja, duhovi prirode, elementarna bića koja su vezana za izvore ili biljke. Čuvari i esencije pojedinih biljaka. Koje se u posebnim uvjetima mogu prikazati, govoriti pa čak i svetiti onima koji prekrše njihove zakone.

Oni su najčešće sitni i katkada žive u dimenziji nepoznatoj ljudima, a opet se u vizijama i snovima onoga tko ih sanja mogu prikazivati silni i snažni.

Bez obzira na to što je Vilinski Narod različit od tih malih vilinskih stvorenja, onu su usko vezani pa ih iz toga razloga i ljudi zovu istim imenom.

Mjesta na kojima je živio vilinski narod vrvio je i Vilinskim stvorenjima, jer su ih znali razumjeti, čuvati ih i štovati. U nekim pričama čak su i budili te duhove iz esencije biljaka te tako učili tajne sakrivene u drveću i cvijeću.

Možda iz sličnog razloga u nekim krajevima Hrvatske se i vještice/ copernice nazivaju također vilama bez obzira na to što se radi o osobama iz ljudskoga svijeta. Jer znaju komunicirati s tim duhovima prirode i stvorenjima iz biljaka te na taj način stiću znanja o tajnim pripravcima za liječenje i čaranje.

Premda naziv copernica ili vještica ostaje do danas nazivnik za one čarobnice koje su ta znanja koristile za nečasne namjere.