KRAMPUS

​

Najstrašniji od svih zvijeri koja se oslobađaju iz podzemlja pred Boži, kada se sunce spušta sve dublje pod zemlju, a noć postaje sve duža, je zasigurno Krampus i njegova braća.
To je još jedan drevni i misteriozni duh koji je rođen kada je i sam svijet skovan. Krampus je čuvari usijanog srca zemlje. Čistog i nedodirljivog.

Svoje ime vuče iz germanske tradiciji, a njegovo značenje je velika kandža, ili onaj koji kači. U nekim zemljama ga još zovu u Rupertom, ili Črnim Petrom ili pak kao demona Belsnickela.
On je dlakavo rogato stvorenje koje skače na magarećim kopitima. Ima ekstremno dugi jezik kojim oblizuje djecu, jer prema okusu može znati koja su bila dobra ili loša. Vonja na spaljeno maslo i grafit, a njegovi tragovi u snijegu puni su čađe i ulja.

Malo je onih koji su uspjeli pogledati Krampusu u oči, ali koji jesu govore o dvije žive žeravice duboko u crnim praznim dupljama, čija svjetlost prodire sve do duše.
I tu je tajna Krampusa. Drevnih demona, koji potječe iz same utrobe svijeta. Čuvara srca zemlje, koji se u zimskom solsticiju oslobađa iz podzemlja i na površinu donosi mudrost i znanje onima koji su dostojni.

Drevni čarobnjaci i žreci morali su se suočiti s njime i tim pogledom, da bi primili te mudrosti. No ako srce nije bilo čisto, Krampus odnosi i spaljuje tijelo i duh u podzemlje u svetoj vatri.
Stoga se djeci od davnina kada ih posjeti ono stvorenje, savjetuje da se mole i ne gleda ga se u oči, osim ako nemaš čistoga kuraža.